Budućnost IT-a (Informacijskih Tehnologija)

Promotrimo za početak sljedeća pitanja:

	Kako to da je virtualna knjižara Amazon.com započela svoje poslovanje 1995. s 2 uposlenika u trošnom skladištu i Seattlu te u samo 3 godine došla do prihoda od više od 600 mil. $, dok “golijati” poput Barnes & Nobles-a i Borders Books & Music-a nisu uvidjeli potencijale te su tek poslije bile prisiljene ući na elektroničko tržište i  sada kaskaju iza Amazona?
	Kako to da kupci mogu on-line kupiti custom-izirani Gateway ili Dell računalo, ali ne mogu kupiti custom-izirani 5.000 $ kopirni stroj od Xeroxa (ukoliko i to u trenutku kad čitate ovu knjigu već nije riješeno, ali opet - zašto treba toliko dugo da se uvide takve mogućnosti i potencijali)?
	Kako to da su Federal Express i UPS dali kupcima mogućnost praćenja njihovih paketa, dok s druge strane etablirane banke u SAD-u, a da ne spominjemo dalje, ne mogu reći svojim kupcima statuse njihovih on-line plaćenih računa lokalnoj telefonskoj kompaniji?

 Drugim riječima kako to da neki jasno uviđaju potencijale i značaj Interneta i digitalne ekonomije, dok ih drugi negiraju i prihvaćaju ih tek kada su na to prisiljeni – ukoliko to već nije kasno?

 Upravo će ta sposobnost suvremenih managera da unaprijed anticipiraju trendove i kretanja na tržištu, kao i promijenjene preferencije i očekivanja potrošača u skladu s novim tehnologijama i mogućnostima koje pružaju, odrediti njihovu uspješnost i uspješnost njihovih tvrtki. Onaj tko ne uhvati “posljednji vlak” za digitalnu ekonomiju, mogao bi uskoro biti apsolutno potisnut s tržišta.

 Od početka stoljeća pa do danas, svjedoci smo dramatičnih promjena u komunikacijama i medijima putem kojih se one ostvaruju. Zamislimo samo da je prije stotinjak godina telefon tek uveden, dok je danas bez njega život gotovo i nemoguće zamisliti. Osobna računala su u komercijalnoj upotrebi tek nešto više od 20-tak godina, a danas ih posjeduju: u SAD-u nešto više od polovice kućanstava, a u Hrvatskoj, po posljednjem istraživanju, svako šesto kućanstvo.

 Što nas čeka u budućnosti gotovo je nemoguće predvidjeti. Da je to zaista tako najbolje ilustriraju izjave poput ovih:

	predsjednik IBM-a iz 1943. godine, Thomas Watson: “Na svijetu ne postoji potreba za više od 5 računala!”.
	predsjednik Digital Equipment Corporation iz 1977. godine, Ken Olson: ”Ne postoji nikakva potreba da pojedinac ima osobno računalo!”.
	direktor Microsofta Bill Gates – 1981. godina: “640K memorije trebalo bi biti dovoljno za svakoga!”.

 Kao što vidimo i vizionar poput Billa Gatesa (osoba koja je u velikoj mjeri zaslužna za revoluciju PC-a) ne može sve predvidjeti. Tako je npr. tek nedavno uvidio značaj i perspektivu Interneta te krenuo u veliku bitku za prevlast u tom business što je na koncu rezultiralo antimonopolskom tužbom te velikim padom tržišne vrijednosti Microsofta uz moguće komadanje toga software-skog poslovnog carstva.

 Generalno govoreći, stari modeli poslovanja i poslovni procesi nastali na temelju nasljeđa i unapređenja prvobitno postavljenih obrazaca funkcioniranja, jednostavno više ne zadovoljavaju potrebe tržišta. Segmentacija tržišta koja je otišla tako daleko da govorimo o individualnom pristupu kupcima, umrežavanje unutar tvrtki te između njih uz kontroliranje cjelokupnog lanca vrijednosti te eksponencijalni razvoj Interneta i elektroničke trgovine, doveli su do situacije kada je modele poslovanja suvremenih tvrtki nužno prilagoditi tim trendovima, jer inače i najveći mogu, uz postojeću dinamiku tržišta, doživjeti propast.

 Primjeri tržišnih lidera poput tvrtki Wall Mart i Dell Computers koji su revolucionirali svoje industrije, govore da tvrtke na razvijenijim tržištima (SAD, zapadna Evropa) prebacuju težište upravljanja i managementa s upravljanja tvrtkom na upravljanje lancem ponude uz snažnu suradnju i interakciju sa svojim dobavljačima i ključnim kupcima. Sve veći broj malih tvrtki postaje globalno konkurentno kroz formiranje mreža tvrtki i virtualnih organizacija, koje putem Interneta mogu ostvarivati blisku međusobnu suradnju i kvalitetan odnos s kupcima.

 Da upotreba Interneta razvijenijih tržišta postaje sve ozbiljnija i poslovno utemeljenija, najbolje ilustriraju predviđanja rasta broja korisnika, veličine iznosa on-line transakcija i prometa putem Interneta (kako u SAD-u tako i u Evropi). Tvrtke uviđaju nužnost prilagođenja cjelokupnog modela poslovanja i izgradnju digitalne arhitekture tvrtke koja može adekvatno podržati e-business.

 Nove generacije aplikacija poduzeća potpuno su orijentirane ka mogućnostima elektroničkog poslovanja i potpunog iskorištenja potencijala Interneta, kroz mogućnost interakcije kupaca s tvrtkom kao s jednim subjektom (umjesto interakcije s pojedinim kanalima prodaje i pojedinim odjelima tvrtke, kupac vrši interakciju s “cjelokupnom tvrtkom”, a tvrtka ima cjelovitu i integriranu sliku kupca). Ta “unutrašnja priprema” tvrtke, njezinih aplikacija i organizacije (cjelokupnog modela poslovanja) za kvalitetno poslovanje putem Interneta predstavlja zapravo pomak od užeg koncepta elektroničke trgovine ka širem pojmu elektroničkog poslovanja.

 Spoznaje da informacije mogu zamijeniti zalihe te da simulirani i virtualni procesi mogu zamijeniti one fizičke, ilustriraju mogućnost da se poslovni procesi putem IT i Interneta mogu preslikati iz fizičkog u virtualni prostor uz mogućnosti ušteda i poboljšanje određenih performansi.

 U svijetu digitalne ekonomije u kojem su promjene vrlo brze, korjenite i stalne, te gdje je nužno prilagoditi modele poslovanja novonastalim uvjetima, manageri tvrtki 21. stoljeća trebaju biti svjesni izazova elektroničkog poslovanja. Naglasak na elektroničkom tržištu će se proširiti s užeg fokusa elektroničke trgovine na širi fokus elektroničkog poslovanja koji iskorištava pune potencijale Interneta i maksimizira isporučenu vrijednost za kupce. E-business tvrtke pri tome trebaju predvoditi promjene izazivajući i kreirajući potražnju kupaca, globalizaciju i informacijsku revoluciju.

 U Evropi se tek u posljednje vrijeme uviđaju potencijali digitalne ekonomije te se ubrzano pokušavaju postaviti temelji za dostizanje SAD-a koji je po procjenama negdje 1-2 godine ispred Evrope. Nastankom Evropske unije i jedinstvenog tržišta, ostvareni su preduvjeti u smislu ekonomije veličine, a isto tako Evropa može učiti iz američkih greški i postaviti suvremeniju tehnološku infrastrukturu. Velike evropske tvrtke su na iskustvima svojih američkih kolega uvidjeli da ne smiju ostati trome i ne odgovarati na izazove elektroničkog tržišta pa je tako moguće da evropsku Internet revoluciju obilježe upravo one, za razliku od start-up tvrtci koje su pretežno dobile prvu rundu na elektroničkom tržištu SAD-a.

 Evropske zemlje koje imaju znatno nižu cijenu korištenja Interneta – na razini SAD-a (poput Finske i Švedske), imaju i najveću penetraciju Interneta pa tako u Finskoj Internet koristi oko 50% stanovništva. Tako će evropske zemlje morati smanjiti cijene priključenja na Internet, kako bi broj korisnika privukao što prije veći broj korisnika i stvorio “kritičnu masu” koja može dati zamah razvoju elektroničkog poslovanja.

 Evropa još mora riješiti dva velika problema pri razvoju elektroničkog tržišta. Prvi je heterogenost IT infrastrukture na kojoj Internet počiva, a drugi je činjenica da je u Evropi teže doći do kapitala za e-commerce inicijative. Osim toga, nedostatna konkurencija u telekomunikacijskoj industriji dodatno koči razvoj Interneta u Evropi.

 Područje u kojem je Evropa u prednosti jest mobilna telefonija koja je u Evropi unificirana jedinstvenim GSM standardom digitalnog prijenosa signala. Tako je primjerice broj korisnika mobilnih telefona u Evropi porastao s 96 mil. u 1998. na 156 mil. u 1999. godini ili 41% stanovništva (za razliku od 80 mil. u SAD-u ili 31%, te problema nekompatibilnih mobilnih mreža i standarda). Oni predstavljaju potencijalne korisnike buduće generacije mobilnih širokopojasnih usluga i evoluciju tzv. M-commerce-a. Tako WAP (Wireless Application Protokol) omogućava prijenos elektronske pošte ili možda čak i “surfanje” po Internetu putem mobilnog GSM aparata, a hrvatske tvrtke HT (Cronet) i VipNet su upravo krenule s prvim komercijalnim primjenama svojih WAP rješenja.

 Ukoliko uzmemo u obzir procjene analitičara da će do 2005. godine više ljudi koristiti mobilne telefone nego televizore, jasni su potencijali ove tehnologije. Zbog ograničene veličine ekrana na mobilnom aparatu, ne može se očekivati intenzivno korištenje mobilnih aparata za web aplikacije, ali pošto se očekuje ekstenzivna primjena uređaja, a potrošači ih zbog male veličine stalno mogu nositi sa sobom, utjecaj ove tehnologije mogao bi biti vrlo značajan na slanje poruka o pogodnostima za koje su potrošači zainteresirani (jelo u obližnjem restoranu, popust u lokalnoj trgovini na određene proizvode, plaćanje pozivom na određeni broj telefona ...).

 Za razliku od toga Evropa zaostaje po penetraciji kablovske infrastrukture u kućanstvima za SAD-om kod kojeg ta tehnologija pokriva oko 70% pretplaćenih kućanstava na usluge kablovske televizije. Iznimke su primjeri Belgije i Nizozemske koji imaju preko 90% pokrivenosti i Švedske čija kablovska televizija pokriva oko 70% kućanstava.

 Tako možemo reći da dinamika razvoja i prodora pojedinih tehnologija u evropska kućanstva nije unificirana, te da će stoga biti vrlo interesantno vidjeti smjer i tempo razvoja širokopojasne digitalne infrastrukture. Jedno je sigurno – integracija tehnologija i rješenja su neminovni i oni će zasigurno obilježiti sljedeće desetljeće. Osobno računalo u ovom obliku funkcionalnosti, zasigurno se za desetak godina više neće koristiti, već će nasuprot toga predstavljati integralni dio različitih proizvoda i usluga. I jednostavnost korištenja proizvoda će biti zasigurno uvelike povećana i na taj će se način moći doprijeti i do nedovoljno obrazovanih potrošača.

 Integracija i jednostavnost su dakle trendovi koji će prevladavati u informacijskim tehnologijama i njihovim poslovnim primjenama sutrašnjice. Kako će to djelovati na socijalne aspekte života ljudi, vrlo je intrigantno i duboko pitanje koje prelazi okvire ove knjige. U sutrašnjem će društvu komunikacija biti daleko brža i interaktivna te će društvo i ljudi iz reaktivnog načina funkcioniranja, koje je dosada prevladavalo, moći funkcionirati više proaktivno imajući direktni dostup informacijama i mogućnost njihove vlastite interpretacije.

 Pravni aspekti će se također u budućnosti morati jasnije definirati, jer baš poput poslovnih procesa i kriminal se polako preseljava u virtualni prostor i stoga je za očekivati sve više Internet kriminala u narednom razdoblju. Zbog toga pitanje sigurnosti poslovanja i transakcija na Internetu (uz probleme pouzdanosti), predstavlja jedan od ključnih problema za budući razvoj e-businessa.

 Sigurno je da će fokus e-businessa u sljedećih nekoliko godina predstavljati business-to-business (B2B) primjene tj. snažnije elektronsko povezivanje poslovnih subjekata, kako bi se dobila povećana efikasnost transakcija i integriranost lanaca ponude (geografska i vertikalna na nivou industrija). Tek kada se ostvare ti preduvjeti formiranja homogenih cjelina od skupina tvrtki koje će se po nivou povezanosti i suradnje moći smatrati jednim entitetom, može se očekivati drugi val razvoja e-businessa orijentiran pretežno ka potrošačima (business-to-consumer). To je i logično, uzevši u obzir da se fokus stavlja na područje gdje će zbog veličine iznosa i broja transakcija između tvrtki, utjecaj elektroničkog poslovanja i korištenja Interneta generirati veće pogodnosti. Da je to zaista tako, svjedoče i najave formiranja B2B zajednice od strane 11 velikih svjetskih maloprodavača (Tesco, Kmart, Safeway...) u alijansu koja će obuhvaćati 30.000 trgovina i preko 300 mlrd.$ godišnjeg prometa.

 I na koncu – pokušajte zamisliti kako bi današnje tvrtke funkcioniranje bez postojanja telefona, računala ili pak električne energije?

 Na isti će se način elektroničko poslovanje u nekoliko narednih desetljeća pretvoriti iz opcionog načina poboljšanja poslovanja i dodatnog kanala prodaje, u nužni i integralni dio poslovanja – nešto bez čega niti jedna tvrtka više neće moći zamisliti svoje poslovanje, a niti jedan čovjek svakodnevni život. Preseljenje komunikacijskih aktivnosti iz fizičkog u virtualni prostor započelo je izumom i korištenjem televizora (ili radio prijemnika za samo audio emitiranje), a računala i Internet su tome pridodali i interaktivnu notu.

 Na taj način ljudi sve više svoga vremena alociraju na upravljanje, nadgledanje i promatranje virtualnih aktivnosti (npr. sve je više radnih mjesta vezano uz upotrebu računala), što značajno utječe i na socijalnu komponentu ljudskih života. Isto tako, dok su masovni mediji (poput TV) omogućili razvoj marketinga poslovnih sublekata usmjerenog široj populaciji ili određenim tržišnim segmentima (određenim geografski, dobno...), dotle Internet i elektroničko poslovanje omogućuje ciljani i direktni marketing, temeljen na bazama podataka te njihovom iskorištenju i analizama.

 Ono što je bitno napomenuti jest, da je e-business okrenut i k unutrašnjoj efikasnosti funkcioniranja tvrtki (te cjelokupnog lanca vrijednosti). To predstavlja veliku razliku od dosadašnjeg načina funkcioniranja poslovnih subjekata, pri kojem su marketing i prodaja bili usmjereni na efektivnost poslovanja (kroz masovne medije i kroz fizički kontakt s kupcima), dok su djelatnosti poput operacija, IS i financija bile isključivo orjentirane na efikasnost rada tvrtki.

 Elektroničko poslovanje podrazumjeva integraciju svih elemenata poslovanja kroz informacijski sustav tvrtke koji ih sve objedinjuje te optimizira i koordinira njihovo djelovanje, ali koji je isto tako okrenut k okolini (tvrtkinim kupcima i dobavljačima), te koji iskorištava interaktivne mogućnosti Interneta i direktnog kontakta putem njega, kako bi se stalno ažurirao, upotpunjavao i prilagođavao potrebama poslovanja tvrtke. Na taj način tvrtka postaje jedna cjelina, maksimalno orjentirana k tržištu – i to personalizirano k njegovim pojedinim elementima (kupcima, dobavljačima...), na temelju iscrpnih baza podataka koji ih opisuju.

 Pri svemu tome ne smiju se zaboraviti ljudi – uposlenici, čije vještine, znanja i sposobnosti postaju presudnu u takvom jednom okružju. Preorjentiravši se s operativnih i repetitivnih poslova koji se mogu automatizirati putem IT, uloga uposlenika pretežno postaje korištenje i interpretacija informacija kako bi se identificirale poslovne prilike, poboljšala usluga kupcima, te samim time i njihova lojalnost. Tako poslovi postaju puno interesantniji, ali i zahtjevniji, što znači da će obrazovanje (tj. znanje ) postati sve značajniji faktor u suvremenom poslovanju (što je uostalom i više puta spomenuto u ovoj knjizi).

 To definitivno potvrđuje da promjena i razvoj tehnologije implicira promjenu i razvoj znanja ljudi, koji  uživaju u pogodnostima koje nove tehnologije pružaju, ali se isto tako moraju prilagoditi novonastalim uvjetima.

 Neosporno je da suvremene informacijske tehnologije i elektroničko poslovanje predstavljaju neminovnost u razvoju ljudskog društva te da je nužno iskorištenje njihovih mogućnosti kako bi cjelokupna zajednica iskoristila njihove pune potencijale. Kako će to u praksi funkcionirati te kako će se razvijati nova digitalna ekonomija, ostaje nam za vidjeti u godinama koje dolaze.